Snimljen s pečatom tokijskog prestižnog festivala PIA, posvećenog japanskom nezavisnom filmu, Ninomiyin komad ima puno toga autobiografskog. Zato se glavni junak zove Ryutaro (glumi ga sam autor filma). Zaposlen je u automehaničarskoj garaži i zaluđen književnošću. U slobodno vrijeme druži se na šanku s vječno pijanim prijateljima. Zbog niskog i nabijenog rasta zezaju ga da izgleda poput Doreamona. Jednog dana Ryutaro prima telefonski poziv svoje prijateljice iz djetinjstva, koja mu javlja da njezina majka umire od hepatitisa C. Iako on zna za njezinu bolest, nakon dugog odgađanja ipak je odlučuje posjetiti. Ona ga tjera da se opet vrati pisanju. I doista, on će u jednoj sceni otvoriti laptop, ali ne da bi pisao, već da bi masturbirao gledajući porniće. Sirove strasti zadovoljit će u društvu lokalne šankerice, koju će natjerati da odjene školsku uniformu njegove voljene sestre (već dugo u japanskom filmu nismo vidjeli frontalni prikaz ženskog spolovila koji čak i u najodvažnijim pinku eiga klasicima tradicionalno ostaje pikseliziran). Nihilist Ryuntaro odavno je odustao od snova. Njegov gnjev i frustracije isplivat će na površinu tek u nekoliko scena u verbalnoj formi.

(Dragan Rubeša)