Jedna majka i njezin sin. Pas koji slijedi vlastiti instinkt i hvata zeca. Magarac koji nas promatra iz napuštene štale. Svi oni dio su anksiozne farse zvane život. U isti mah, autoričina priča doima se poput serije monologa izgovorenih na njegovoj pozornici. To se ne odnosi samo na „Hamleta“ kojeg učenici izgovaraju tijekom školske probe. Njezini protagonisti egzistiraju na ovom svijetu, ali kao da su posve odsutni, oslobođeni od empatije. Uvijek je tu onaj „aber“ („ali“). A kamera vječno ostaje na diskretnoj distanci, da bi majci i njezinoj djeci ostavila dovoljno prostora i vremena da nanovo otkriju i preispitaju vlastite osjećaje. Dobili smo tipični autoričin film-puzzle čiji komadići ostaju vječno raštrkani. Kubistički film o svakodnevnim alijenacijama. Film čiji mrak razbija tek poneki humorni pasaž u kojem se autorica sprda s radical chic pozerstvom (njezina junakinja pripadnica je berlinskih kulturnih krugova), naglo prelazeći iz mutizma u logoreju. Film koji slijedi autoričinu prepoznatljivu ideologiju. U isti mah snažni i neuhvatljivi komad koji pokušava artikulirati one male trenutke koji oblikuju našu egzistenciju. No, jedino je razorna Schanelec u stanju popratiti junakinjin posjet muževu grobu zvucima Bowiejeva „Let’s Dance“ u prepjevu M Warda. (Dragan Rubeša)

Nagrade i festivali:

Srebrni medvjed za režiju – Berlinale (2019); IndieLisboa (2019); Najbolji direktor fotografije – 47. FEST (2019)