Ono što su za Jeana Epsteina (šifra: Finis Terrae) ribari Bretagne, to su za Marka Jenkina ribari Cornwalla, iako ih dijeli jaz od 90 godina. Snimljen 16mm Bolex kamerom, autorov komad doima se poput pronađenog filma koji je godinama ležao zaboravljen na polici prašnjavog arhiva. Jer, Epsteinove i Jenkinove ribare povezuju isti problemi, tenzije, konflikti i sudbine. Pritom je posve nebitno da li je u igri zaraženi prst skupljača algi (Epstein) ili tragedija jednog londonskog mladca koji s obitelji dobrostojećih torijevaca ljetuje na Cornwallu, napunivši hladnjak svog cottagea dovoljnom količinom Prosecca. Jer, Jenkinova je primarna namjera združiti Epsteina i sapunicu. Uloviti ribare u mrežu socijale i klasnih razlika, uz ranojutarnje zvuke ribarskog motora koji turistima remeti miran san. I dok Martin vjeruje da može živjeti od ribarenja, ostavljajući vrećice s ribom na ulazna vrata onako kako su se nekad ostavljale na prag boce mlijeka i spremajući ušteđevinu u limenu kutiju od keksa ukrašenu balerinama, njegov pragmatični brat koristi svoj ribarski brod za riviera-by-boat aranžmane, prevozeći pijane turiste i čisteći palubu od njihovih pivskih limenki. Jer, koliko god je Jenkinova zrnata i namjerno oštećena fotografija crno-bijela, autorova atmosfera igra na suptilne nijanse sive. (Dragan Rubeša)
Nagrade i festivali:
Berlinale Forum (2019); Lucca Film Festival (2019)
Mark Jenkin rođen je 1976. godine. Od 1997. snimio je više od 50 kratkometražnih filmova. Godine 2012. inicirao je tzv. Silent Landscape Dancing Grain 13 Film Manifesto čija „zrnata“ pravila slijedi „rasplesanom“ kamerom i u dugometražnom debiju Mamac premijerno prikazanom u sklopu ovogodišnjeg berlinskog Foruma.