Nakon Hanekeove Pijanistice evo nam još jedna filmska adaptacija romana Elfriede Jelinek. Sada je riječ o njezinu manje poznatom romanu od 666 stranica napisanom 1995., čiji će engleski prijevod biti dostupan tek krajem ove godine. No, iako je Die Kinder der Toten oživio kao multimedijalni performans s pečatom dvojca iz legendarnog Nature Theater of Oklahoma, koji obuhvaća turistički obilazak lokacija iz knjige uz moto „Fancy a Jelinek Journey?“, njegova nijema filmska verzija može se promatrati kao autonomni projekt inspiriran zombi komadom Herka Harveya (šifra: Carnival of Souls). No za razliku od tog filma „dirljive jednostavnosti“ koji Jelinek naprosto obožava, njihovi zombiji ne izranjaju iz zemlje već iz zapaljenog filmskog platna tijekom tajne projekcije memorijalnih filmova čiji dijelovi prizivaju kičastu estetiku sentimentalnog Heimatfilma, toliko dragog nacistima. Uz igru riječi na relaciji „Styrian“ (štajerski) i „Syrian“ (sirijski), vezanu za grupu izgubljenih sirijskih pjesnika koji će zalutati u pansion Alpenrose, iako se oni ne spominju u literarnom predlošku, imamo tu zombija Franju Josipa i nežive koji su ukrašeni svastikama i žutim zvijezdama. Iako u ovoj atipičnoj adaptaciji snimljenoj Super osmicom, autoričina denuncijacija povijesnih amnezija i nacionalnih mitova u razornom spoju vulgarnog, grotesknog i ridikuloznog, ostaje netaknuta. Riječ je o totalnom monstrumu od filma. Nisu izostali ni ružičasti flamingosi. No to treba vidjeti da bi se povjerovalo. (Dragan Rubeša)

Nagrade i festivali:

Nagrada FIPRESCI – Berlinale Forum (2019)