Uvod, bilješke i pogovor: Cyril Béghin
Prevoditelj: Zlatko Wurzberg
Urednica: Dina Pokrajac
Za izdavače: Nikola Devčić i Petar Milat (U suradnji s Multimedijalnim institutom)
Oblikovanje: Dejan Dragosavac Ruta
Godina izdanja: 2019.

Marguerite Duras i Jean-Luc Godard poznavali su se dvije-tri godine tijekom kojih su razmijenili zanimljive dijaloge o odnosu između pisane riječi i slike. Oboje preziru degradirani govor reklama i kinematografsku riječ oprečnu od istinske riječi. Oboje uklanjaju glumce kao posrednike između sebe i gledatelja. Oboje kombiniraju zanesenu poetičnost sa suzdržanom ironijom. Međutim on želi stvoriti ultimativni film slika, a ona prožima slike tekstom. On je nepovjerljiv prema tekstu a ona smatra kako “slika nikada neće zamijeniti ‘neodređeno bujanje riječi’”. Oboje vjeruju u zlo, no ona vjeruje i u ljubav.

J. – L. G. – Mi smo pomalo kao zavađena braća, mislim, jer ja, možda pogrešno, mrzim pisanje. Ne pisanje samo po sebi, nego u trenutku kad se pojavi, ono je prisutno sve vrijeme… Dok ti, ako nema pisanja (ne znam treba li to zvati pisanje ili tekst)…

D. – Napisano, kažem: tekstili napisano.

J. – L. G. – Ali ipak, potrebno je malo slike…