Raoul Vaneigem: Revolucija svakodnevnog života
Prevoditelj: Marko Gregorić
Urednica: Dina Pokrajac
Za izdavača: Nikola Devčić
Oblikovanje: Dejan Dragosavac Ruta
Godina izdanja: 2025.
Izvorno objavljena samo nekoliko mjeseci prije nemira u Francuskoj u maju 1968., Revolucija svakodnevnog života Raoula Vaneigema ponudila je lirsku i aforističnu kritiku “društva spektakla” sa stajališta individualnog iskustva. Dok je Debordova majstorska analiza novih povijesnih uvjeta koji su pokrenuli ustanke 1960-ih naoružala revolucionare tog vremena teorijom, Vaneigemova je knjiga izravno opisala njihove osjećaje očaja i naoružala ih “formulacijama za pucanje na naše neprijatelje iz neposredne blizine.”
„Dao sam veliku važnost subjektivnoj volji“, piše Vaneigem u svom uvodu, „ali nitko mi to ne bi trebao predbaciti prije no što istraži u kojoj mjeri objektivni uvjeti suvremenog svijeta svakodnevice pogoduju subjektivnosti.”
Vaneigem imenuje i definira otuđujuće značajke svakodnevnog života u potrošačkom društvu: preživljavanje umjesto života, poziv na žrtvu, kultiviranje lažnih potreba, diktaturu robe, podvrgavanje društvenim ulogama, a iznad svega zamjenu Boga Ekonomijom. U drugom dijelu svoje knjige Izokretanje perspektive istražuje suprotstavljene impulse koji, na dijalektički način, opstaju unutar najdubljeg otuđenja: kreativnost, spontanost, poezija i put od izolacije do komunikacije i participacije.
Jer “Željeti drugačiji život već je taj život u nastajanju.” I “ispunjenje je izraženo u jednini, ali konjugirano u množini.”
Raoul Vaneigem rođen je 1934. u Lessinesu u Belgiji, malom gradu najpoznatijem po proizvodnji kamena za popločavanje ali koji je u dvadesetom stoljeću dao i nadrealističkog slikara Renéa Magrittea i nadrealističkog pjesnika Louisa Scutenairea. Vaneigem je odrastao u osvitu Drugoga svjetskog rata u radničkom, socijalističkom i antiklerikalnom miljeu. Studirao je romansku filologiju na Sveučilištu u Bruxellesu i započeo karijeru učitelja koju je kasnije napustio zbog pisanja. Krajem 1960. Henri Lefebvre je Vaneigema upoznao s Guyem Debordom, a ubrzo nakon toga pridružio se Situacionističkoj internacionali, koju su Debord i njegovi suborci osnovali 1957. Sudjelovao je u aktivnostima grupe do 1970. godine. Vaneigem je plodan pisac i neumoljivi kritičar kasnog kapitalizma. Među njegovim najvažnijim djelima su Revolucija svakodnevnog života (1967), Totalnost za djecu (1966), Banalnosti baze (1962-1963), Doprinosi revolucionarnoj borbi (1981), Kavalirska povijest nadrealizma (1977), Knjiga užitaka (1979); Pokret slobodnog duha (1986), Govor živima o smrti koja njima upravlja i o prilici koja im se pruža da se toga riješe (1990.), Deklaracija o pravima ljudskih bića (2001), Vitez, Dama, Đavo i smrt (2003) i Nehumanost religije (2000).
