Izvorno objavljena 1969. u sklopu utjecajne edicije Cinema One Britanskog filmskog instituta, knjiga Znakovi i značenje u filmu pomogla je transformirati nascentnu disciplinu filmskih studija uključivanjem metodologije strukturalizma i semiotike. Eklektična i eruditska knjiga Petera Wollena iznimno je utjecajno djelo koje i dan danas na nadahnut i pristupačan način teoretizira film kao umjetničku formu i sustav znakova. Knjiga je podijeljena u tri poglavlja. Prvi dio istražuje opus Sergeja Ejzenštejna kao sineasta, dizajnera i estetičara. Drugi dio sadrži slavnu usporedbu filmova Johna Forda i Howarda Hawksa te predstavlja ekspoziciju i obranu autorske teorije. Treći dio formulira semiologiju filma, prizivajući film kao uzorni primjer i polje testiranja za komparativnu estetiku i opće teorije označavanja. Wollen u zaključku zagovara avangardni film i u svojoj raspravi o Godardu i njegovim suvremenicima inaugurira poststrukturalističke ideje. Peto izdanje iz 2013. sadrži novi uvod filmskog teoretičara Davida Rodowicka i okuplja materijale iz prethodnih četiriju izdanja, pozivajući čitaoca da istraži razvoj Wollenove misli i rastvaranje filmskog diskursa.

Peter Wollen (1938. – 2019.) bio je teoretičar filma, redatelj i politički novinar. Studirao je engleski jezik na koledžu Christ Church u sklopu Sveučilišta u Oxfordu. Bio je dugogodišnji suradnik Pedagoškog odsjeka Britanskog filmskog instituta (BFI), te suradnik i jedan od urednika časopisa Screen. Predavao je film na brojnim sveučilištima te je prije povlačenja iz akademskog života bio profesor emeritus na Sveučilištu u Kaliforniji, Los Angeles (UCLA). Između 1974. i 1982. godine Wollen je zajedno s Laurom Mulvey napisao i režirao šest filmova – Pentesileja: kraljica Amazonki, Sfingine zagonetke, AMY!, Gledanje u budućnost, Frida Kahlo & Tina Modotti i Loša sestra. U pitanju su avangardni filmski eseji koji istražuju feminističku teoriju, semiotiku, psihoanalizu i ljevičarske politike. Peter Wollen također je koautor scenarija filma Profesija: reporter (1975.) Michelangela Antonionija. Njegov jedini samostalni film Smrt Prijateljstva (1987.) s Tildom Swinton u ulozi izvanzemaljke u mirovnoj misiji na Zemlji stekao je kultni status. Ostali važniji filmskoteorijski radovi: Film, kod i slika (1968.), Strukturalizam podrazumijeva neku vrstu metodologije (1974.), ’Ontologija’ i ’materijalizam’ u filmu (1976.), Fotografija i estetika (1978.) i Čitanja i napisi. Semiološke kontrastrategije (1982.).