Krajem 50-ih šačica avangardnih umjetnika, revoltirana impotencijom umjetnosti, došla je do zaključka kako je jedini pravi kreativni poduhvat potpuna promjena života i svijeta. Tako je nastala Situacionistička internacionala (SI). Ovi duhovni predvodnici ’68. stvarali su situacije to jest zajedničke ambijente i ansamble utisaka na ruševinama modernog spektakla, spašavajući urbanu svakodnevicu od sveprisutne banalizacije i komodifikacije. Upravo tom svijetu pripada i Michèle Bernstein, dugogodišnja životna družica Guya Deborda (autora Društva spektakla) i jedna od prvih članica ove male, ali iznimno utjecajne ljevičarske skupine. Dok njezini protagonisti lutaju pariškim ulicama, zapetljavaju se u ménage à trois i enuiraju na Azurnoj obali Bernstein u svojim dvama analoškim romanima podastire zaigranu i podrugljivu ruminaciju o sudbini romaneskne umjetnosti. U Svi kraljevi konji Bernstein parodira stil popularnih romana toga vremena, poput Dobar dan, tugo Françoise Sagan, te kanibalizira zaplet Les Liaisons dangeureuses (Opasne veze) Choderlosa de Laclosa i njegove filmske inačice u režiji Rogera Vadima. U središtu radnje Noći ponovo su isti likovi, no Bernstein ovaj put karikira roman nouveau koji je popularizirao Alain Robbe-Grillet i čija struktura počiva na iznimno dugačkim i zakučastim rečenicama te nelinearnom poimanju vremena i prostora. Odnos između autorice i njena tadašnjeg supruga Guya Deborda ocrtava se u pozadini ovih antiromana koji se, usprkos probijanju kroz brojne diverzije, čitaju u jednom dahu; sjajno utjelovljujući legendarni situacionistički grafit: „Dosada je kontrarevolucionarna“. U konačnici u pitanju je ljubavna priča koja nije namijenjena ni Njoj, ni Njemu; već pariškim ulicama i noćima provedenim u besciljnom lutanju; jer za situacioniste život vrijedi samo ako je sazdan od neposrednih, eksperimentalnih i strastvenih aktivnosti. Kroz oba romana koja je pisala „radi novca, ali i zabave“ Bernstein pomoću umjetničko-političke metode détournement prisvaja postojeći kulturni materijal i prekraja ga u subverzivne svrhe te istovremeno financira najradikalniju frontu francuske avangarde, demonstrira jalovost suvremene francuske književnosti i prijezir situacionista prema psihološkom romanu, te u skladu sa svojim slobodarskim duhom šaljivo zrcali svoj odnos s Debordom.

Michèle Bernstein (1932.) francuska je spisateljica i članica Situacionističke Internacionale koju je osnovala 1957. zajedno sa svojim prvim suprugom Guyom Debordom. Ovi beskompromisni borci protiv društva spektakla i zagovaratelji oslobođenja svakodnevnog života izumili su niz, i danas aktualnih, pojmova kao što su dérive, détournement, psihogeografija i unitarni urbanizam. Bernstein je autorica nekolicine članaka objavljenih u publikaciji Internationale situationniste, te dvaju analoških romana koja je svojevremeno objavila izdavačka kuća Buchet/Chastel  (Svi kraljevi konji, 1960. i Noć, 1961). Također je napisala članak o situacionistima za Times Literary Supplement (1964.) a od 1982. do 1996. radila je kao književna kritičarka za Libération. Henri Lefebvre napisao je svojevremeno kako je pomagala financirati situacionistički pokret pisanjem horoskopa za konje, što nije posve istina (u pitanju je šala koju je Lefebvre shvatio ozbiljno), iako je Bernstein tijekom svojeg „lumpentajništva“ radila i pisala svašta, uključujući horoskope za časopis o konjskim trkama i reklamne slogane. Napisala je i dva anti-romana koji uspješno transponiraju situacionističke eksperimentalne prakse i duh igre u zastarjelu umjetnost koju treba „dovesti do rasprsnuća“. U planu je bila i treća iteracija u formi stripa, međutim nikad nije realizirana.