Wolfgang Hilbig: Vijest o stablima
Preveo i priredio: Stipe Ćurković
Lektura: Boris Postnikov
Za izdavača: Nikola Devčić
Oblikovanje: Dejan Dragosavac Ruta
Godina izdanja: 2025.
Waller, radnik koji se potajno okušava kao pisac, od zaborava pokušava sačuvati povijest koju su drugi već odbacili. Ali osim jedne jedine rečenice – „Stabla Aleje trešanja su nestala“ – listovi papira pred njim ostaju prazni. Opsjedaju ga mračna sjećanja: na godinu kada je DDR zatvorio granice, na dan kada su stabla trešnje – i cijela sela – morala nestati, žrtvovana industrijskom napretku: otvorenom kopu lignita, rastućem smetlištu na rubu grada… Prostranstva odlagališta, pokrivena golemim masama pepela, privlače ga snagom kojoj ne može odoljeti. Fasciniran, izdaleka promatra misteriozno djelovanje smetlara. U procesu njegove preobrazbe u društvenog otpadnika nestaju i sve izvjesnosti identiteta i temporalnosti. Istovremeno apokaliptična fantazmagorija i poetična evokacija izgubljenog, Vijest o stablima po formalnoj je originalnosti i sugestivnoj snazi usporediva s drugim novelama s kojima čini neformalnu „trilogiju“ – Die Weiber [Ženske] i Alte Abdeckerei [Stara živodernica].
Wolfgang Hilbig (1941-2007), rođen i odrastao u provincijskom Meuselwitzu u Tiringiji, u Istočnoj Njemačkoj, za inicirane i poklonike važi za jednog od najvećih „nepoznatih“ europskih pisaca poslijeratne ere. Veliki dio života fizički radnik, bez višeg formalnog obrazovanja, njegova biografija sugerira savršenog kandidata za utjelovljenje socijalističkog ideala „proleterskog pisca“. U stvarnosti je u DDR-u brzo postao persona non grata: prkosan u odnosu na vladajuće estetske naloge, formalno i tematski radikalan, jedan od posljednjih velikih modernista njemačke književnosti, uskoro je mogao objavljivati samo na Zapadu. Ekonomski prisiljen na dugogodišnji rad u noćnim smjenama kao ložač, boreći se s teškim alkoholizmom, opsesivno pišući, po mnogočemu podsjeća na brojne (samo)izopćenike iz vlastite proze. Nakon godina tenzija, državna vlast mu 1985. dopušta odlazak u Zapadnu Njemačku. Dobitnik svih važnih književnih nagrada u Njemačkoj, uključujući prestižni Büchnerpreis 2002. godine, u kasnijem radu kritički tematizira ne samo opresivni konformizam realsocijalističkog DDR-a, nego i realnosti konzumerističkog kapitalizma Zapadne Njemačke.
