Film temeljen na stvarnim događajima iz života serijske ubojice Dagmar Overbye. U Kopenhagenu 1919. godine mlada radnica Karoline ostaje trudna i bez posla. Upoznaje Dagmar, koja vodi ilegalnu agenciju za posvajanje. Među njima se razvija snažna veza, ali Karolinin se svijet raspada kada osvijesti šokantnu istinu koja se krije iza usluge koju Dagmar pruža.
Mračan, gotički svijet koji Magnus von Horn gradi, uz velike zasluge scenografkinje Jagne Dobesz, istovremeno je bajkovito artificijelan i pedantno realističan, distancirano arhaičan i bolno moderan. Zlokoban je to svijet u kojem muževi bez traga nestaju u ratu, u kojem promućurne sredovječne žene namamljuju očajne mlade majke u nokturalne dućane sa slatkišima koji ne kvare samo zube već i dušu (iako je teško vjerovati u duhovnu nadogradnju dok tavorite u kaljuži), u kojem možete u tili čas ostati bez posla ili završiti na cesti. Caklena periodna drama, koja je uvijek na ivici pucanja, naslanja se na konvencije horor filmova njemačkog ekspresionizma, te ih nadograđuje socijalrealističkim preokupacijama o ljudskim manjkavostima koje potencira bezobzirni milje. No ne zaboravimo da su ženska reproduktivna prava i dalje ugrožena a kapitalizam jednako ubojit i u vrlom novom svijetom u čijem timelineu (ne)srećom živimo.
Djevojka bez igle ne osuđuje Dagmar već društvo koje ju je proizvelo. Konačno Dagmar nije toliko drukčija od Karoline, koja je u također u potrazi za načinom da poboljša svoju poziciju ne mareći koga će povrijediti putem. Narativnu okosnicu filma tvori gomilanje detalja koji svjedoče o prekarnosti i bezizlaznosti njene egzistencije. Ako je nestanak njena muža prilika da nađe boljeg udvarača, i sama u više navrata biva žrtvom tuđih ambicija, oholosti li nemara. I nije jedina. Ako ste rođeni s krive strane imovinskog cenzusa vjerojatnost je da nećete nikome manjkati kada vas proguta mrak. Društvo jede svoju djecu a Dagmar je tu samo da ispuni potrebu koju stvara tržišna potražnja. (Dina Pokrajac)
Nagrade i festivali:
Cannes Film Festival (2024) – svjetska premijera, službena konkurencija; Europske filmske nagrade (2024) – najbolja scenografija, najbolja originalna glazba (ukupno pet nominacija); Oscari (2025) – nominacija za najbolji film na stranom jeziku; Zlatni globus (2025) – nominacija za najbolji film na stranom jeziku; Göteborg Film Festival (2024) – nagrada FIPRESCI; Seville European Film Festival (2024) – najbolja režija, najbolja glumica, najbolja fotografija i najbolja scenografija
Magnus von Horn diplomirao je na Poljskoj školi za film, televiziju i kazalište u Łódźu, gdje predaje režiju. Njegov kratkometražni film Echo premijerno je prikazan na Sundanceu, a dugometražni prvijenac, The Here After (2015), prikazan je u sekciji 15 dana autora Filmskog festivala u Cannesu. Njegov drugi dugometražni film Influencerica (2020) izabran je u službenu selekciju Cannesa 2020. i hvaljen od kritike te je osvojio nagradu za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu.
