
Nakon što tinejdžer Gonga i njegov transrodni rođak Bart na otpadu staroga metala pronađu kofer pun zahrđalih križeva, Bart dolazi na ideju da ih pretvori u neonska raspela i prodaje ih od vrata do vrata naivnim stanovnicima Tbilisija. Njihov križarski put kroz gradska predgrađa prerasta u potragu za prijateljskim susretima i ljubavnim peripetijama. Empatična crna komedija slavi život na margini i radosno prkosi autoritetima. Suvremeni Tbilisi kroz vodstvo dvojice nemuštih trgovačkih putnika (od kojih se jedan ne skida iz svoje The Misfits majice) razotkriva nam se u kaotičnoj raskoši svojih boja, ugođaja i tekstura dok ekscentrični, luckasti i simpatični likovi otkrivaju neobične i šarmantne svjetove predmeta i rituale, prigrljujući ali i transformirajući tradiciju. Scene apsurdnog meteža kroz vizualno upečatljive statične kadrove postaju parodični tabloi gruzijske povijesti i suvremenosti uz soundtrack koji predstavlja gruzijsku underground scenu. Žitelji Tbilisija na dnevnoj bazi pretresaju i redistribuiraju otpatke minulih vremena, pretvarajući smeće u blago i obrnuto. Religijska ortodoksija i dalje čini tradicionalni kostur njihovih života no u fokusu ovih šarolikih i prkosnih marginalaca jest opak biznis preživljavanja, svaki predmet potencijalni je izvor zarade – siromaštvo i kapitalizam pretvaraju svete simbole u robu lišavajući ih njihova religijskog značaja. Korodirani urbani krajolik postaje reciklažno igralište u kojem svatko može nanovo osmisliti svoju osobnost i profesiju, identiteti su fluidni a namjere meandriraju prema putokazu na kojem se stapaju sveto i profano, urbano i ruralno, individualističko i kolektivno. Iako kapitalistička pohlepa crpi dostojanstvo građana Tbilisija pretvarajući umijeće življenja u korumpiranu i ispraznu igrariju, na margini su svi jednaki i ne haje za binarne opreke i hijerarhije moći. Jer kako kaže Bart „Pobjeda i poraz dvije su strane iste kovanice.“ (Dina Pokrajac)
*Nakon projekcije održat će se razgovor sa scenaristicom Irinom Jordanijom koji će moderirati filmski kritičar Nino Kovačić.
Nagrade i festivali:
Locarno Film Festival (2024) – Zlatni leopard za najbolji film, nagrada mladog žirija; Asia Pacific Screen Awards (2024) – najbolja režija; Hainan International Film Festival (2024); goEast Film Festival (2025) – najbolji film
Tato Kotetishvili gruzijski je filmaš rođen 1987. Diplomirao je na Poljskoj nacionalnoj filmskoj školi u Łódźu. Živi u Tbilisiju i radi kao redatelj i snimatelj. Njegov kratkometražni film Watermelon (2012) osvojio je 2017. nagradu za najbolji film na Krakow International Film Festivalu. Sveta struja (2024) njegov je dugometražni prvijenac.