PalestInke / Les femmes palestiniennes dokumentarni, 1974., u boji, Francuska, 16 mm, 16 min.
Palestinske žene, često zaboravljene žrtve Izraelsko-palestinskog sukoba, ovdje su dobile prostor u kojem se mogu izraziti.
Godine 1973. režirala sam ‘Palestinske žene’ za Antenne 2. Željela sam prikazati te žene, palestinske borkinje u Siriji, u vrijeme kada je bilo tako malo njihovih slika. To je bilo tik pred Sadaatov posjet Izraelu – situacija je vrlo napeta. Dok montiram film u prostorijama Antenne 2, Paul Nahon, tadašnji voditelj Odjela za inozemnu redakciju, zgrabi me za ovratnik i izvede me van iz montažne sobe. ‘Palestinske žene’ ostaju nedovršene i nikad se ne prikazuju na televiziji.
Front odbijanja / Le front du refus dokumentarni, 1975, u boji, Francuska, 16 mm, 10 min.
Ako mir nije moguć, svaki potez ima svoje opravdanje u obrani političkog cilja. To je moto bombaša samoubojica, koji djeluju na fronti koja odvaja palestinske teritorije od zemlje koju odbijaju prihvatiti – izraelske države. Jocelyne Saab dokumentira te adolescente, u dobi od 16 do 20 godina, koji svaki dan treniraju u tajnoj podzemnoj bazi kako bi postali bombaši samoubojice.
Južni Libanon, povijest sela pod opsadom / Sud-Liban: histoire d’un village assiégé dokumentarni, 1976, u boji, Francuska, 16 mm, 13 min.
Primirje objavljeno 21. listopada 1976. omogućuje fedajinu da preuzme od desničarske milicije ono što je nekad bio teritorij Fatah sve do napuštanja 1970. Sirijci i Izraelci udružuju se kako bi neutralizirali ovu palestinsku „autonomnu silu“ i stavili pod opsadu dva pogranična libanonska sela, Hanine i Kfarchouba, prije nego što će ih napasti.
Pismo iz Bejruta / Rissala min Beirut dokumentarni, 1978., u boji, Libanon, 16 mm, 52 min.
Tri godine nakon izbijanja građanskog rata redateljica se vraća u svoj grad na nekoliko mjeseci. Živeći između zemlje pogođene ratom i zemlje koja uživa mir, pokušava se ponovno prilagoditi svakodnevnici Bejruta. Javni prijevoz u gradu više ne postoji, no redateljica uskrisuje stari autobus, provocirajući mučan povratak u normalu u gradu usred rata: ljudi se uspinju na autobus koji vide kao sigurno mjesto.
Jocelyne Saab (1948. – 2019.) bila je francusko-libanonska redateljica i umjetnica. Kao ratna reporterka, redateljica dokumentaraca i fikcije te videoumjetnica, razvila je vlastiti jezik i izražajna sredstva kojima osuđuje nepravdu i bori se za bolje društvo. Poznata je po svojoj podršci narodu Palestine i dokumentarnom radu za vrijeme Libanonskoga građanskog rata (1975. – 1990.), ali i po svojem filmu Dunia, snimljenom u Egiptu, koji se tematski suprotstavlja usponu fundamentalizma u toj zemlji. Njezini filmovi odražavaju velike društvene i antikolonijalne borbe dvadesetoga stoljeća: Front Polisario u Zapadnoj Sahari, Iran nakon Iranske revolucije 1979., Egipat za vrijeme prosvjeda za kruh 1977. i uspona fundamentalizma u osamdesetima. Saigonska dama portret je žene koja se prisjeća maquis – pokreta otpora i borbe vijetnamskih komunista protiv Amerikanaca.
