Eksperimentalni dokumentarni film, sastavljen isključivo od postsocijalističkih rumunjskih reklama, prikazuje stvarno stanje jedne države kroz njen fiktivni, komercijalni univerzum. Spajanjem dokumenata o dugom periodu tranzicije u Rumunjskoj, Jude i Ferencz-Flatz govore o životu, ljubavi i smrti, o tijelu i ljudskoj slabosti, o prirodi i natprirodnom, o recentnoj povijesti, o socijalizmu i kapitalizmu.
Epizodna struktura filma, podijeljena u osam poglavlja, fokusira se na specifične aspekte ovog idealnog svijeta, zamišljenog kroz objektiv komercijalnog oglašavanja kao povećala za društvene želje, vjerovanja, nade i strahove. Prvo poglavlje prepričava nacionalnu povijest od njezinih početaka do današnjice koristeći njezine prikaze u postsocijalističkim reklamama. Drugo poglavlje posvećeno je novcu, žili kucavici kapitalističke ekonomije, ali i sveprisutnom predmetu fascinacije u reklamama. Treće poglavlje spaja slike laboratorija, znanstvenika i znanstvenih objašnjenja iz reklamnih oglasa kako bi razotkrila pretenzije reklama na racionalnost. Četvrto poglavlje istražuje opčinjenost reklama nadnaravnim. Peto poglavlje kroz reklame ispisuje ljudsku biografiju, od rođenja do smrti. Šesto poglavlje posvećeno je jezičnim igrama reklama, dok se sedmo poglavlje bavi njihovim govorom tijela i gestama. Osmo poglavlje bavi se reprezentacijama roda i rodnim odnosima u oglasima. Završni epilog koristi slike prirode iz reklama kako bi izrazio ekološku zabrinutost i ruminirao o nadolazećoj apokalipsi.
Nagrade i festivali:
Locarno Film Festival (2024) – svjetska premijera; IDFA (2024) – IDFA ReFrame Award za kreativnu upotrebu arhiva
Radu Jude rumunjski je redatelj i scenarist. Studirao je film u Bukureštu, a započeo je karijeru kao pomoćnik redatelja. Radu Jude pripada drugoj generaciji filmaša tzv. rumunjskog novog vala. 2006. je snimio kratki film The Tube with a Hat, koji je osvojio više od 50 međunarodnih nagrada. Judeov dugometražni prvijenac, Najsretnija djevojka na svijetu (2009), prikazan je na više od 50 međunarodnih festivala. Uslijedili su naslovi poput Bravo!, Srca s ožiljkom i Svi u našoj obitelji, koji su osvojili mnogostruke nagrade: Srebrnog medvjeda za režiju na Berlinaleu 2015., posebnu nagradu žirija u Locarnu 2016. te nominaciju EFA-e za najboljeg scenarista. Međunarodna premijera Mrtve nacije (2017) u Locarnu bila mu je debi u dokumentarnom filmu. Dugometražni film Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari (2018) osvojio je Kristalni globus za najbolji film i nagradu Europa Cinemas Label u Karlovim Varima. Recentni filmovi: Velika slova (2020), Baksuzno bubanje ili bezumni pornić (Berlinale 2021 – Zlatni medvjed za najbolji film) i Ne očekuj previše od kraja svijeta (Locarno 2023 – Srebrni leopard).
Christian Ferencz-Flatz je filozof, trenutno zaposlen kao istraživač na Institutu za filozofiju Alexandru Dragomir u Bukureštu. Predaje na Nacionalnom sveučilištu za kazalište i film u Bukureštu. Njegov istraživački rad bavi se fenomenologijom, kritičkom teorijom, filozofijom povijesti, filmskom i medijskom filozofijom. S Julianom Hanichem uredio je izdanje časopisa Studia Phaenomenologica XVI: Film i fenomenologija (2016). Njegove najnovije monografije uključuju: Kritička teorija i Fenomenologija. Polemike, prisvajanja, perspektive (Springer, 2023) i Film kao društvena situacija (Tact, 2018). Objavio je brojne eseje i istraživačke članke u filozofskim i filmološkim časopisima te preveo na rumunjski ključna teorijska djela Edmunda Husserla, Martina Heideggera, Waltera Benjamina, Theodora W. Adorna i Siegfrieda Kracauera. Trenutno razvija istraživački projekt posvećen postsocijalističkom oglašavanju.
